carpe diem

...u iščekivanju...

Pozdrav svima.... ZNAM da nisam pisala čitavu vječnost, vjerojatno sam prošla kroz tzv. blogersku krizu...;)

UPDATE:

Još sam u svom stanu sa cimericom, ali kako stvari stoje, neću još dugo. Naime, stvar je financijske prirode of kors. Bila sam na nekom prijemnom za postdiplomski i ako me prime, morat ću se vratiti starcima, jer ta godina dana zahtjeva puni angažman od mene tako da ću morati uzeti neplaćen dopust na poslu, tj. zamrznuti godinu i vratiti se starcima. Al, ako završim, nadam se puuuno boljem poslu i plaći:)))

Moram reći da sam se i više nego zasitila ovog administrativnog posla u kojem sam zakopana već 2 godine, a ništa se ne mijenja i nemam priliku za napredovanje. A uostalom, za šta sam fax završila?! Kad diplomiraš, prihvatiš prvo što ti se nudi i tražiš dalje, ali nekako mislim da bi više tražio i trgao se da nisi uljuljan u svoje "sigurno" radno mjesto koje i nije tako bajno, ali je ipak sigurno. Malo sam se zapetljala, ali nadam se da razumijete što sam mislila..

I tako, prošli tjedan sam bila na prijemnom i sada sam u iščekivanju rezultata koje su najavili da će biti ovaj tjedan. Znam da je tek utorak, ali stalno checkiram mail u nadi da je nešto pozitivno došlo.. A što više vrijeme odmiče, to mi se čini sve manje da ću upasti... Treba mislit pozitivno! Uvijek sam se divila onim ljudima koji su stalno dobre volje i nasmijani, bez obzira na probleme koji ih okružuju... Ja ne pripadam u tu skupinu. Na meni se uvijek primijeti ako nešto nije u redu, pa čak i najmanja sitnica!

Eto, to bi bilo sve za sada..WISH ME LUCK

Objavio zelena vila u 12. rujan 2006 10:54:00 | 5 comment(s)

...I'm broke but I'm happy...

Evo, napokon uhvatila malo vremena da se javim…Stvari se stvarno odvijaju munjevitom brzinom. U tri dana sam uspjela pronaći stan, očistiti ga sa cimericom (dobro, ostali su još samo prozori i balkon J) i preseliti sve svoje stvari! Uh, moram priznati da sam se stvarno naradila u ova dva dana, kičma i ruke mi otkidaju…toliko o mojoj kondiciji u spremanju;)))! Uglavnom, stvarno sam zadovoljna. Jedino mi je financijsko stanje na nuli jer sam iskeširala lovu i za polog i za stanarinu i za sredstva za čišćenje i za najpotrebnije stvari… a još mi fali stvari za stan i ne znam kako bi si ih priuštila i zato ako netko slučajno ima, tražim:

• Policu za knjige

• Mali noćni ormarić

Ako imate nešto staro što vam ne treba ili ako znate gdje te stvari mogu JEFTINO nabaviti, please help!

Eto, to je to, sva sreća da frendica radi večeras neku čajanku  na kojoj je obećala da će nas goste i nahraniti, jer mi je zasada i frižider prazan! Noćas sam prespavala prvu noć u stanu, probudila se i krenula novim putem na posao.  E da, skoro sam zaboravila! Jučer, kad su mi starci dovezli stvari autom do stana, my one and only je baš dolazio kad su oni odlazili tako da su se i oni napokon upoznali i ispalo je sasvim OK, nekako mi je to puno bolje nego da je bilo onako kako je to moja mama htjela – da ga pozovemo na ručak itd. Nekako mi je to previše formalno. Ovako je ispalo- ja zadovoljna, oni zadovoljni,   my one and only zadovoljan!

HAVE A NICE WEEKEND, EVERYONE!!!!- ja znam da ja hoću- u svom novom stanu;))))

Objavio zelena vila u 19. svibanj 2006 12:57:00 | 8 comment(s)

...home sweet home ili?...

Mislim da je mojih 27 godina i više nego dovoljno da se maknem od svojih dragih roditelja i probam samostalno živjeti! Kao što sam već prije napisala, od vlastitog stana ništa, a i kreditne opcije mi nisu baš neke, tako da sam se odvažila na kompromis kao korak ka mome glavnom cilju, a to je život u iznajmljenom stanu sa cimericom. To mi je prvo takvo iskustvo i uvjerena sam da ću imati puno toga za napisati...:))) Uglavnom, frendica i ja smo jučer nakon mukotrpnog traženja uspjele pronaći stan koji nam je objema bio dobar. A kakve smo sve rupe prošle i vidjele! Uopće ne mogu vjerovati da ljudi to iznajmljuju i to po nevjerovatnim cijenama. Vlaga, nedostatak prostora, svjetla...samo su neki od primjera što ćete pronaći u većini stanova. A tek gazde!! Od svih ludih baba i čudnih tipova, mi smo s našim novim stanom "dobile" na prvi pogled relativno normalnog gazdu. Ali, sve to ćemo još vidjeti! Danas idemo temeljito očistiti stan i onda malo pomalo useliti...

Istovremeno sam totalno uzbuđena zbog svega toga, a u isto vrijeme mi je malo i bed.. Nekako mi dođe žao staraca...Sad će moja soba zjapiti prazna...Čudno je to kada u isto vrijeme nešto jako želiš, a opet te neke stvari koče... Ajd, pišite mi o svojim iskustvima, ako ih imate;)

p.s. Nekako sam previše promjenjivog raspoložena u zadnje vrijeme...malo sam euforična, pa me hvata neka melankolija i depresija.. Ne znam dal je to od prestanka pušenja ili od nečeg drugog, ali jedva čekam da prođe.

Objavio zelena vila u 17. svibanj 2006 11:13:00 | 5 comment(s)

...Guide to Quitting Smoking...

Objavio zelena vila u 15. svibanj 2006 14:55:00 | 10 comment(s)

...on the road...

... samo da se javim, da vas pozdravim i zahvalim na komentarima...ja sutra ujutro OPET :) putujem, ovaj put u Rovinj i nadam se da ću dobro iskoristiti ovaj vikend jer mi se sve nekako čini da neće biti više putovanja za mene do ljeta, tj. godišnjeg! Ali, nikad se ne zna...

Pozdrav

Objavio zelena vila u 4. svibanj 2006 15:26:00 | 6 comment(s)

...napokon post...

Ok, znam da nisam predugo pisala i iskreno da vam kažem, mislim da je u pitanju bila kombinacija neke blogerske krize i nedostatka vremena! Ali, nema veze...nadoknadit ću ja to! Nažalost, od Amsterdama zasada ništa, čekam godišnji (čitaj:ljeto) i malo više para (čitaj: bogtepitajkada). Hm, da vidimo, šta ima novo kod mene?! Imala sam epizodu meet my boyfriend's parents, ali u pitanju nisu bili samo njegovi starci, nego i sva ostala bliža i dalja rodbina. Pošto mi dragi nije iz Zg-a, odlučili smo otići kod njega na more za Uskrs da ja što bolje iskoristim svoj produženi vikend. I tako..prvo sam probila led s njegovim starcima s kojima je bilo sve ok i koji su me ljubazno primili u njihovu kuću (kad im je sin jedinac doveo curu doma, šta će drugo:))). Pardon, mala digresija je ta što sam ja ni manje ni više nego sedam godina starija od svog dragog. Mislim, veće je dosta prošlo otkada smo skupa tako da to već znaju i moji i njegovi, al svejedno mi je bio malo bed pri upoznavanju njegovih. Pogotovo kad mi je rekao da sve o meni znaju ne samo njegovi mama i tata, već i ostala rodbina koju sam upoznala već idući dan i to na uskrsnom doručku i ručku provedenom kod njegove bake i dede (s mamine strane)! Da ne duljim, ne pretjerujem kad kažema da nas je za stolom bilo najmanje 20-ak, s obzirom na to da njegova mama ima još 4 braće i sestara, a došle su i cijele njihove obitelji! Totalni šok. Svi su užasno dragi i simpatični (na prvi dojam) i Uskrs mi je prošao super. Druga stvar je što su i poprilično mladi s obzirom na to da su njegovi baka i deda tek nešto stariji od mojih staraca. Sljedeći dan-tatina strana-ne tako brojna, i to je bilo ok!

Sada smo opet bili na moru za 1. maj i već sam ko doma:)! I dok je u Zg-u padala kiša, ja sam čak uspjela otići i na jedrenje 1 dan i 2. dan na roštilj...Čak sam i pocrnila malo:)

p.s. Ja još nisam njega upoznala sa svojima, ali nadam se da hoću uskoro.

Objavio zelena vila u 3. svibanj 2006 12:54:00 | 10 comment(s)

...crni tulipan...

Odlučila sam prvom prilikom otputovati u Amsterdam. Naslušala sam se priča i priča i spopala me neodoljiva želja za baš tim putovanjem! Prošli vikend mi se prijateljica vratila iz Amsterdama i donjela je jedan od originalnijih poklona koje sam ikada vidjela. Mala kartonska kutijica na kojoj je slika tulipana-u ovom slučaju crnog, ali inače dolazi u svim bojama. Otvoriš kutijicu, a unutra se nalazi nešto slično luku. Kada to posadiš u zemlju, izraste ti tulipan onakve boje kakve je na kutijici. Zanimljiv poklon, zar ne? I tako sam se ja na toj kavi naslušala o svim čarima Amsterdama, uključujući obilazak grada sa nezaobilaznim coffee shopovima, preslatke kućice u svim bojama, prozori bez roleta i zavjesa, nasmijani ljudi, bicikli, tulipani... Jedva čekam da sve to vidim.

Lijepo bi vas sve zamolila da podijelite sa mnom sve informacije koje bi mi mogle koristiti za moje (nezaboravno) putovanje. Vi koji ste bili pišite mi šta bi trebala obavezno vidjeti, kako mi je najbolje ići tamo (agencije ili da si sama organiziram put i smještaj u hotelu/hostelu...)? Sve informacije su dobrodošle!

Objavio zelena vila u 29. ožujak 2006 12:26:00 | 16 comment(s)

...(ne)važni datumi...

Morat ću pitat dragoga otkad smo uopće mi zajedno?! Mislim sve je to počelo nekako lagano, malo pomalo i odjednom...više se niti ne sjećam kada smo to toliko intezivirali! Mislim, znam da je prošlo otprilike pola godine, ali nekako te sve silne "mjesečnice" nisu uopće došle na dnevni red. I to mi je jako čudno. Pogotovo za mene, koja inače strašno vodim računa o svim takvim važnim datumima. U prijašnjim vezama sam uvijek znala kada nam je bilo kakva obljetnica, čak sam i u svom planeru unaprijed upisivala datume :X&Y-2 mjeseca...3 mjeseca...4 mjeseca...  i tako mi se znalo desiti da već i okončam vezu, i onda pronađem našu nesuđenu obljetnicu u planeru. Kao da sam donjela nesreću s tim što sam unaprijed pisala. I rekla sam sebi- neću više! Ali svejedno sam i dalje uvijek uporno vodila računa o svakom datumu.

A sada, tko zna koji mi je vrag, nekako mi vrijeme tako brzo prolazi sa my one and only, da ne stignem ni misliti na datume. Samo ide...

Čak mi je i postalo glupo opterećivati se takvim stvarima. Kasnije samo znaš kada ti je godišnjica braka i obično žena vodi više računa o tome nego muž!

Je li vam bitno da vam dragi/draga vode računa o tome?Lijepo se sjetiti nekih dragih datuma, ali pridavati datumu veću važnost nego osjećaju u tom trenutku je totalno glupo. Mislim da puno više vrijedi neki nasumični dan koji ti netko učini posebnim nego da sve leži u jednom broju!

Objavio zelena vila u 28. ožujak 2006 12:03:00 | 16 comment(s)

...planiranje...hm!

Jel vam se kada desilo da si isplanirate u glavi sve do posljednjeg detalja kako bi nešto trebalo izgledati, a onda sve krene drugim putem? E, pa ja sam (nažalost) jedna od onih osoba koja stalno nešto zamišlja u glavi... Tako je bilo i jučer. Naime, my one and only je imao rođendan tako da sam dan prije (zadnji dan, of kors) cijelo popodne poslije posla tražila njemu idealan poklon za rođendan. Razmišljala sam o dvije opcije- ili nešto šta mu zaista treba, ili nešto po mom izboru samo za njega...Kad sam ga prije par dana pitala šta mu treba rekao je:"Ništa ljubavi, samo ti...".Super! Baš si mi bio od velike pomoći. I tako je sve ostalo na ovom drugom - nešto po mom izboru. Nisam htjela pretjerivati i kupovati nešto preveliko i preskupo tako da se moj izbor na kraju suzio na jedan originalan svjećnjak u obliku lotosovog cvijeta sa tri lista i malim čašicama za sijećice umjesto lotosovih cvjetova. Zelen je, naravno:) ...i da, bez čestitke ne ide... Napokon zadovoljna s poklonom, uputila sam se doma s namjerom da ga zapakiram u neku kutiju jer prodavačica nije mogla naći dovoljno veliku kutiju u dućanu. Nema veze, imam ja doma hrpu praznih kutija od cipela, sve ću ja to srediti! Već je bilo 7 sati, a ja još nisam došla ni doma, a kamoli oprala kosu, istuširala se, zapakirala poklon... Brzinski sam jela i obavila sve u kupaonici istovremeno pokušavajući zamotati poklon, tj. naći dovoljno veliku kutiju. Na kraju sam samo skinula poklopac s najveće kutije od cipela koju sam mogla naći i spljoštila ju, stavila svjećnjak na nju i sve samo skupila u smotuljak ukrasnim papirom. Napokon gotova, dobivam poruku od dragog: "Ljubavi di si mi ti?" i ja mu odgovaram "Dolazim kod tebe za pola sata". I on me nazove i kaže da uči kod frenda i da će najranije stići u 10. Ja sam bila preumorna od cijelog dana,a i nije mi se dalo izlazit iz kuće u 10 sati (već bi zaspala) tako da je ostatak večeri protekla u mom nagovaranju njega da ne prekida učenje i da nije bitno i da ćemo se vidjet sutra, za njegov rođendan. A ja si u glavi isplanirala dočekat s njim ponoć i prva mu čestitati što na kraju i jesam, ali porukom. Užasno sam se iživcirala i bila bijesna i tužna u isto vrijeme, ali sam shvatila da je i njemu jednako žao kao i meni da se nismo vidjeli i da je htio odbacit učenje i doći, ali ja opet nisam to htjela...

Uglavnom, da ne duljim, idući dan je sve bilo savršeno, a nisam ništa ni planirala. Dragi je bio oduševljen poklonom i by my original greeting card i sve je bilo kako treba...

Stvar je u tome što si ja ne mogu pomoći kada nešto ne ispadne onako kako sam je zamislila u glavi iako znam da u nekim slučajevima postoji "viša sila" i da ja ne mogu upravljati svim događajima oko mene. I svega toga sam svjesna. Ali užasno me živcira taj osjećaj razočaranja i nemoći kad nešto krene drugačije. Ali radim na samokontroli i ponavljam u sebi: ...nema veze, bit će bolje, takav je niz okolnosti....

Kakvi ste vi u takvim situacijama?

Objavio zelena vila u 27. ožujak 2006 9:36:00 | 11 comment(s)

...trying to keep on...

Objavio zelena vila u 23. ožujak 2006 17:25:00 | 7 comment(s)